Opis Bloga
Blogerska akcija:
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Objavljeni tekstovi
Dijete je osoba. Nema zloceste djece!
NASILJE
Nasilje kod djece
Kako se obraniti od nasrtljivaca?
Zlostavljanje i posljedice
Fenomen zlostavljanja djece
Fenomen zlostavljanja djece
O nasilju
Što je nasilje?
O pasivnoj agresiji
Tiha voda brege dere
PTSP
Bijes kao pogonsko gorivo
VRŠNJAČKO ZLOSTAVLJANJE - BULLYING
Deklaracija iz Kanderstega protiv bullyinga
1. Kada djeca zlostavljaju djecu - Bullying: sto je bullying i sto bullying nije?
2. Bullying 2 Moje je dijete zrtva, sto mogu uciniti
3. Bullying 3 Moje je dijete bully (zlostavljac) (plus mali dio o tzv. cyberbullying)
KAŽNJAVANJE
O tjelesnom kažnjavanju
Tjelesno kažnjavanje djeteta s teškoćama u razvoju
Alternativa kažnjavanju djeteta
Batina je iz Raja izopćena - o odgoju bez tjelesnog kažnjavanja
Kazna, pravo ili nasilje?
Kazna, pravo ili nasilje?
Kako kazniti nasilnike u obitelji
Kako kazniti nasilnike?
O nasilju nad ženama
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama
Pasivna agresija
KAKO PORADITI NA NENASILJU:
Dijete je osoba
ODGOJ
GRANICE i POSTAVLJANJE PRAVILA - Osnova odgoja nenasilnog djeteta
1. Nedostatak granica potiče agresiju
2. Trebaju li djeca granice? Kako reći NE?
3. Zločin i kazna
4. Metode koje djeluju na dijete bez vikanja i udaranja
Roditeljstvo i obitelj
Dijete samo u kuci? Ne prije 10. godine
Kako djetetu objasniti smrt?
Kako voljeti svoju obitelj?
Bracni sukobi
Nezaposlenost i obitelj
Obitelj: prava vrednota?
Nauciti razgovarati
Aktivno roditeljstvo: "Igraj se samnom!"
Topla roditeljska priča: Što smo im prenijeli?
Kada početi s odgojem djeteta, kada započeti preventivu nasilja?
Kada početi?
Prekritični i prezahtjevni roditelji: Budi u svemu samo NAJ NAJ NAJ
Utjecaj medija:
Utjecaj medija na djecu
Hiperaktivna djeca (ADHD i drugi poremećaji pomanjkanja pažnje)
Hiperaktivna djeca
Aktivno nenasilje
Govor žirafa – upotrebljavati govor srca
Suosjećanje, jos jedna od osnova ne-nasilnog odgoja
Suosjećanje
ŠKOLE i ŠKOLSTVO
Uz svjetski dan ucitelja:
Profesore, ovo je izmedju Vas i djece.
Dijete prijetilo BOMBOM u skoli
Nadzorne kamere u skolama: uspjeh u sprecavanju nasilja?
Nagraditi svako dijete koje je cinilo dobro
Par razmišljanja o radnim navikama i povjerenju
Radne navike, povjerenje i drama?
Učiteljski osvrt i recenzija odličnog filma "Unutar zidina/Učionica"
Mikrokozmos u učionici
O jednoj osnovnoj školi u Austriji
Stampedo za znanjem
O Vijeću roditelja
O Vijeću roditelja - mogu li roditelji nešto promijeniti?
ZA VIŠE RAZUMIJEVANJA I TOLERANCIJE:
RAZNI TEKSTOVI O OSOBAMA S TJELESNIM OSTECENJIMA (INVALIDITETOM) ILI POSEBNIM POTREBAMA
Vase dijete ima dijabetes?
Ovo se moze dogoditi i tebi: slijepi, gluhi i oduzeti!
Nepokretan: Zakljucan u vlastitom tijelu
Down Sindrom - ono sto niste znali i niste se usudili pitati
Inkluzija osoba s invaliditetom
Edukacija i senzibilizacija drustva potrebni?
Heroji Domovinskog mira - post o osobama s tjelesnim oštećenjima i sličnom
RAZNO
Dan zena, potreba ili...?
O ovisnosti
Prevencija samoubojstva
Besplatan prirucnik o sigurnosti djece na internetu
Farmakoterapija za maloljetne delikvente: Osmijeh nije dovoljan
Alkoholizam i posljedice
O ljubavi:
O ljubavi, uz Valentinovo
Od urednica:
3. Hrabro i uporno protiv vjetrenjača
2. Pismo urednica: S osmijehom u Novu 2009, planovi i želje
1. Trebamo VAŠU POMOĆ
Dobitnica nagrade Kiklop, Julijana Adamović, piše o ženama odnosno osobama "koje previše vole"
Žene koje previše vole
Do posljednjeg daha: umrla Miriam Makeba, veliki borac za ljudska prava + jedan zanimljiv poziv blogera Kanuny-a
PISMA čitatelja/blogera
Pismo čitateljice: Otvoreno pismo Ministru Milinovicu: Kako dostojanstveno umrijeti - nehumanost na djelu
Pismo premlaćenog čitatelja br.1 Pismo (premlaćenog) čitatelja:Vaguely-maglovito
Pismo premlaćenog čitatelja br. 2 Invisible kid
Pismo br.3 Roditeljski ping-pong djecom
Priča jedne blogerice čiji je sin napadnut u školi
Škola - mjesto opasnog življenja
Predstavljamo obiteljski centar iz Virovitice:
Biti nenasilan znači biti aktivno nenasilan, a ne pasivan
Aktivno nenasilje
KAMPANJE I AKCIJE
Uz Dan potrosaca - I djeca su potrosaci
DAN CRVENE RUKE - 12.2.2009.
Kampanja "Trebam ljubav" protiv tjelesnog kažnjavanja djece
Prijedlog za osnivanje udruge "Smijeh za mir"
Smijeh je najbolji lijek
Blogerica Rudarka s bloga Seoska idila napisala je i objavila knjigu "Vaše dijete ima dijabetes?". U knjizi je, između ostalog, opisala svoja iskustva kao roditelja u borbi s ovom bolesti od koje boluje njena djevojčicaBesplatan prirucnik za sigurnost djece na internetu. Nije medicinske struke, ali vjeruje da će njena knjiga zainteresirati obitelji koje imaju djecu dijabetičare, ali i stručnu javnost da o dijabetesu pročitaju iz kuta roditelja: Vase dijete ima dijabetes?
Julijana Adamović, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rječnikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Općinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i pročitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.
Julijanin post "Kada dijete mora na sud i brošura LUKA NA SUDU
Što je ovom blogu cilj?
Vratimo Hrvatskoj osmijeh!
Pridružite nam se, možemo uspjeti samo ako svi prionemo na posao!
Ono što želimo je: doprinijeti jednom boljem i tolerantnijem zajedničkom životu, dobrim idejama ukazati na probleme i naći im uzrok, ali i predložiti konkretna rješenja.
Mi želimo vratiti Hrvatskoj osmijeh na lice. Lice koje je trenutno tužno i čemerno od zabrinutosti zbog sadašnje situacije, koje je u strahu za vlastiti život i koje je namrgođeno jer ne vidi svjetlo na kraju tunela.
Pisat ćemo o tome kako uspostaviti više međuljudskog poštovanja, kako pokušati izliječiti agresiju po školama i u obitelji itd. Bit će tekstova o mladim delikventima, o utjecaju televizije na agresivnost, a u pripremi je i tekst o tzv. Giraffensprache tj. Jeziku žirafa, načinu nenasilnog komuniciranja.
Ovom blogu nije cilj samo isprazno debatirati o raznim vidovima nasilja i onome što bi se trebalo činiti da se ono spriječi. Neće kukati zbog loše situacije ili nedostatka sredstava jer to nisu razlozi zbog kojeg dolazi do ovoliko nasilja. Dat ćemo konkretne prijedloge kako da se neke ideje provedu u praksu, sad i ovdje! Neće se na primjer, predlagati oštrije kažnjavanje delikvenata ili postavljanje kamera po školama. To neće riješiti izvorni problem. Ne, za iste novce se može u te iste škole poslati stručne ljude koji s djecom razgovaraju ili im daju konkretnu obuku za sprečavanje konflikata. Nedavno je objavljen odličan članak o posjeti njemačke policije: Ne treba pričati o huliganima, nego s njima. Naravno da će biti obrađeni i konkretni primjeri te možda i uspješni načini rješavanja u nekim drugim zemljama.
Bit će i prijedloga za provođenje sveobuhvatne medijske kampanje koja bi osvještavala stanovništvo o problemima mladih nasilnika, siromašnih, starih i nemoćnih te invalida. Pripremamo i konkretne akcije na terenu.
Sve se može, samo to treba dovoljno željeti.
Želimo udahnuti nadu i snagu, ali i vjeru u bolje, kako bismo se ojačani zajedno počeli suprotstavljati nasilju i trenutnoj depresiji društva.
Što je ovom blogu cilj?
Da to sve netko "tamo negdje" pročita i da se krene u ofanzivu u svim vidovima društva, od vrtića do škola, od bolnica do raznih institucija. Da se mladima, ali i starijima pruži nada. Da se možda otvore mjesta po kvartovima gdje se mladež može okupljati bez da baulja ulicama, opija i nasmrt premlaćuje druge. Djeca se ne rađaju zla, ona to postaju.
Cilj je i da ljudi smognu snage nasmiješiti se jedni drugima čak i kad su loše volje ili loše plaćeni. Da smognu snage jedni za druge imati dobru riječ, a ne samo psovke. Da smognu snage sjetiti se poštovati druge jednako kao što to priželjkuju od tih drugih za sebe.
Samo ovako se može ozdraviti društvo. Uz jednu formulu načinjenu od ljubavi, poštovanja i tolerancije.
Sudjelovati možete i VI, samo se javite na mail sa strane.
“Ne pitajte što država može učiniti za vas, pitajte se što vi možete učiniti za državu!” John F. Kennedy
Ne možemo čekati da netko naše živote učini boljima. Sami se moramo potruditi za to!
Obitelj prava vrednota?!
Od toplih su se i suncanih dana svi pomalo ulijenili ili razletjelli na sve strane raznim poslovima i zapostavili svoje i ovaj nas blog. Zato nam je posebno drago da nam je blogerica Danica Cvorovic poslala svoj tekst, napisan kao njen osvrt na jedan tekst i temu iz Slobodne Dalmacije.
Obitelj prava vrednota?!
Čitam u Slobodnoj Dalmaciji 22.5. 2009. da Ivan Paštar ravnatelj škole Stanka Ožanića u Zadru djecu uči da pronađu put do pravih vrednota, a to je nedvosmisleno obitelj, koja se danas preko medija i nekakvog neoliberalizma toliko obezvrijeđuje.
"Novinar: Je li točno da obitelj bez braka ne može funkcionirati?
Paštar: Točno je. Obitelj bez braka ne može funkcionirati, to je i vjerski pravno gledano nemoguće.
Novinar: Poznato je da svi vaši profesori odgojno utječu na učenike, u smislu isticanja obiteljskog života kao jedine prave vrijednosti. Kako to doživljavaju učenici iz jednoroditeljskih obitelji ili onih koji su roditelje izgubili?
Paštar: Obitelj je klan koji drži ljepilo ljubavi i cement uzajamna poštovanja. Mi djecu učimo tradicionalnim vrijednostima i ja ne mogu prestati provoditi takav pozitivan proces zbog pojedinaca. Ne može mi zbog pojedinaca stradati većina."
Ovo me kao samohranog roditelja navelo na razmišljanje.
Da li mojoj djeci nešto ozbiljno nedostaje?
Da li je u redu da se ovo provodi nad djecom u školi?
Što djecu treba učiti?
Iako sam razvedena, moj bivši suprug i otac moje djece sudjeluje u odgoju. Djeca kod njega provode svaki drugi vikend i jedno popodne u tjednu. Ja i bivši razgovaramo koliko god treba o svakom nastalom problemu kod djece. U bitnim stvarima se uvijek dogovorimo kako se postaviti prema djeci. Nikad se ne raspravljamo da djeca čuju. Mislim da imamo normalan odnos iz razloga da donesemo našoj djeci dobro.
Mislim da moja djeca dobivaju dovoljno i majčinske i očeve ljubavi i pažnje. Većina brige oko djece ipak pada na moja leđa. Ali pošto radim u blizini kuće i radim 6 sati dnevno, stignem jako puno kvalitetnog vremena provesti sa djecom. Provedeno kvalitetno vrijeme je po mojem mišljenju mnogo potrebnije nego zajedništvo roditelja u braku.
Usprkos brizi oko prehrane, zdravlja, odijevanja i plaćanja računa i svih ostalih sitinih i krupnih briga vezanim za djecu, radim na sebi svakodnevno ne bi li postala bolja osoba i majka. Moja djeca su dobro odgojena, realativno
poslušna, emocionalno inteligentna, stabilna i nemaju nikakve (emocionalne?) probleme koje bi (valjda) trebali imati zbog razdvojenosti roditelja.
U knjigama o odgoju sam pročitala da djeci uvijek nešto nedostaje i da nitko ne može biti uvijek sretan te da naša dužnost nije djecu učiniti konstantno sretnim, nego ih osposobiti za život što bolje. Vjerovatno im nekad nedostaje da ja i tata zajedno sa njima provedemo vrijeme. Ali isto tako mislim da iz te situacije mogu i mnogo pozitivnoga naučiti. Frustracije su prirodan proces odrastanja, te kako djeca odrastajući shvaćaju da se ne može kupiti sve što
požele, da su njihovi vršnjaci bolji u nekim vještinama od njih, da moraju poštovati neke norme ponašanja, tako moraju i trebaju shvatiti da i odrasli ljudi imaju svoje odnose koji ne postoje samo zbog njih. Naravno, to im se
treba objasniti na način primjeren njihovim godinama. Isto tako bi djeca roditelja u braku trebali naučiti da su roditelji u vezi koja nije podređena djeci.
Svoj primjer smatram mnogo idealnijim nego kod većine roditelja u Hrvatskoj a navodim ga kako bih ukazala da je i kod razvedenih roditelja sasvim moguće da djeca imaju priliku za normalan razvoj i da dođu do pravih vrednota.
Ono što smatram da od mnogo veće koristi od braka za djecu je:
- Da oba roditelja prihvaćaju punu odgovornost prema djetetu bez obzira bili u braku ili ne.
Znam majke koje žive u za naš pojam normalnim brakovima. Te žene ne mogu otići na jedan dan - jer im dijete (predškolac) ne želi bit samo s tatom toliko dugo - ne prihvaća tatu kao blisku osobu. Vjerovatno zato što ta majka iz preuzima sav odgoj na sebe, iako je u braku. Također, ako se nakon raspada braka otac (ili vrlo mali broj majki)
prestaje brinuti o djeci, tu ne treba tražiti razlog u raspadu braka već u neodgovornosti i bezosjećajnosti te osobe.
Dakle, roditelj će svoju dužnost obavljati neovisno o braku ako to uistinu želi i ako mu je to omogućeno.
-
Da je materijalna situacija roditelja zadovoljavajuća
Uspijevam preživjeti u današnjim uvjetima sa 6 sati rada (radim privatno) i alimentacijom. Smatram to velikim blagoslovom za moju djecu. Mnoge obitelji, a pogotovo u Zagrebu (jer se tamo i preko 2 sata dnevno izgubi
samo na putu do posla i nazad) ostavljaju djecu u 7;00 i pokupe ih u 19;00. Sretniji među takvim roditeljima ostavljaju djecu na brigu preko tjedna baki i djedi pa ih viđaju vikendima.
Današnji tempo života i rastuća hrvatska bijeda ni malo nije naklona roditeljstvu, a pogotovo ne samohranom. Tu bi trebali svi naši dušebrižnici i slični prepoznati pravog neprijatelja i boriti se za ljudska prava čime bi i djeci stvorili mnogo bolje uvjete za rast i razvoj. Mislim da bijedu, tempo života i one koji su nam postavili takve uvjete treba kriviti za pravo obezvrijeđivanje obitelji, a ne taj spomenuti tzv. neoliberalizam.
-
Da su roditelji emocionalno zdravi i stabilni
Svjedoci smo groznih obiteljskih tragedija u zadnje vrijeme. Tete iz mog vrtića uočavaju da je mnogo velik porast seksualnog zlostavljanja djece u vlastitim obiteljima od 1995 godine. O tome se u našoj državi šuti, žrtve se trebaju sramiti, a Centri za Socijalni radu su već poslovično institucije koje nikad ništa ne riješavaju osim plaće
za svoje djelatnike (čast vrlo rijetkim iznimkama). Mislim da sve te stravične stvari prolaze nekažnjeno a događaju se upravo u obiteljim neovisno o broju roditelja. Fizičko i psihičko zlostavljanje djece je također u velikom porastu. A sve mi izgleda da je to usko povezano sa rastućim socijalnim problemima u našoj državi koji su započeli ratom.
Ono što smatram lošim u ovim učenjima o obitelji je i to da dijete koje je živi sa jednim roditeljem puno više izgubi samopouzdanja tim učenjima nego će djeca koja su iz obitelji sa brakovima dobiti nekog pozitivnog nauka.
Svakako da je lijepo biti dijete u normalnoj obitelji gdje su oba roditelja prisutna. I svakako da je kvalitetna obitelj jedna jako lijepa vrednota. Ali, obitelj će nešto kvalitetno dati djeci jedino svakodnevnom praksom. Nikakve teorije to neće moći objasniti. Dakle, trebalo bi roditelje o učiti o ponašanju u obitelji i prema djeci a ne djecu.
Učiti da je obitelj kvalitetna sama po sebi djetetu koje je iz neke problematične obitelji može stvoriti nedoumice ili osjećaje krivnje.
Također, ja ću svoje dijete učiti razvijati iskrenost i hrabrost da izađe iz loše veze ili braka bez obzira bilo u toj vezi i djece. Iako bi bilo savršeno imati dobru obitelj sa oba roditelja ponekad je mnogo bolje riješenje obitelj sa jednim roditeljem. Iako mi ponekad nedostaje ta slika obitelji sa oba roditelja, vjerujm da ja i moja djeca činimo malu ali jako dobru i čvrstu obitelj (sa njihovim tatom kao pridruženim članom).
03.06.2009. u 08:38 sati |
10
Komentara |
Print |
Link |
Na vrh
